Više-manje opći je dojam da naziv računovođa ili knjigovođa označava osobu koja vodi poslovne knjige ili/i radi u računovodstvu uglavnom sjedeći za stolom pretrpanim papirima. Iza tog naziva, međutim sasvim je novi sadržaj, papira je sve manje a i sjedenje na jednom mjestu sve više zamjenjuje kretanje s računalnom tehnologijom na različitim mjestima.   

Računovođe i knjigovođe se već dugo u radu koriste naprednom tehnologijom koja je s vremenom gotovo potpuno promijenila rad i komunikaciju u računovodstvu, i između računovodstva i korisnika računovodstvenih informacija. Dok su se u eri „ručnog rada“ knjigovođe iscrpljivali na izradi točnih i čitljivih poslovnih knjiga, loveći najsitnije greške, (najčešće vlastite), računala i pametni programi sada izbacuju gotove izvještaje,  i stavljaju ih na raspolaganje svim korisnicima u isto vrijeme, na raznim mjestima, čineći taj rad knjigovođa potpuno nepotrebnim. Knjigovođe su zato, već duže vrijeme, sasvim okrenuti računalnoj tehnologiji toliko da u prihvaćanju tehnoloških noviteta vide izraz dobre kvalitete vlastitog rada. U stanju su financijske izvještaje koja računala izrađuju, uljepšati raznim slikama, crtežima, grafikonima, i kod neinformiranih korisnika izazvati dojam zavidne kvalitete tih izvještaja i svoje kompetentnosti.

Istina je, računala su potpuno izmijenila ulogu knjigovođa koji su sve više operateri informacijskih sustava, sve manje unose podatke u sustav a sve više prenose podatke između raznih sustava i dostavljaju gotove izvještaje na razne adrese.

Računala sada mijenjaju i računovođe koji su u eri „ručnog rada“ bili zaduženi za nadziranje izrade izvještaja, njihovu usklađenost s raznim propisima i strukovnim pravilima i najzad, njihovu komunikaciju s upravljačkom strukturom, vlasnicima i poreznicima. Računovođe, koji su do sada bili okrenuti postizanju stručnih vještina potrebnih za pripremu izvještaja i razumijevanje financijskih podataka sadržanih u njima kroz pokazatelje ekonomske i financijske uspješnosti, sve su snažnije okrenuti korisnicima financijskim izvještajima i razumijevanju njihovih specifičnih potreba.

Računovođa prestaje biti samo osoba koja zna čitati financijske izvještaje i zna prevesti značenje ekonomskih i financijskih pokazatelja na poslovne mogućnosti, već postaje osoba koja najbolje razumije kako poslovne mogućnosti postaviti tako da proizvode željene ekonomske i financijske učinke. To je izazov koji računovođe vodi prema dubljem razumijevanju poslovnog okruženja,  i prepoznavanju mogućnosti i granica unutar kojih se donose odluke, realiziraju ciljevi i sve želje kanaliziraju u samo one potrebe koje podržavaju održiv razvoj.

trgovačka društva

Računovođa, uz poznavanje računovodstvenih pravila i poreznih propisa, treba postići dobro razumijevanje prava i obveza koje, u pojedinim situacijama, ima trgovačko društvo, koje njegova uprava (direktor) a koja njegovi osnivači.

Temeljni propis za osnivanje trgovačkih društava u RH je Zakon o trgovačkim društvima koji, između ostalog,  uređuje pravila osnivanja, poslovanja i prestanka trgovačkih društava.

Upisom osnivanja trgovačkog društva u sudski registar, trgovačko društvo postaje samostalna pravna osoba, njome upravlja uprava/direktor, koji ne mora biti osnivač društva, i u društvu ne mora imati udjele. Osobu (direktora) koja će upravljati njegovim društvom, osnivač određuje prilikom osnivanja društva, i tu odluku kasnije može mijenjati. Odnos između vlasnika društva i direktora (uprave) regulira se ugovorom koji se najčešće naziva menadžerski ugovor.

Zakonom o trgovačkim društvima određeno je koja je uloga vlasnika a koja direktora u poslovanju društva i u donošenju važnih odluka. Prijedlozi za donošenje nekih odluka pripremaju se u računovodstvu na temelju računovodstvenih informacija vjerojatno zato što je njihovo donošenje povezano s računovodstvenim i poreznim propisima, kao što je odluka o uporabi dobiti ili pokriću gubitka. Neke druge odluke ne pripremaju se u računovodstvu kao što je odluka o spajanju ili pripajanju, ali njihovo donošenje treba evidentirati i u knjigovodstvu.

Dobro razumijevanje različitih uloga u trgovačkom društvu, prvi je preduvjet za dobro razumijevanje njihovih specifičnih potreba, a onda i za kreiranje odluka koje najbolje odgovaraju tim potrebama.

obrti

Obavljanje gospodarske aktivnosti s ciljem ostvarivanja zarade, nije nužno vezano uz osnivanje obrta, no postoje situacije kada je to po Zakonu o obrtu, obavezno učiniti.

Osnivanje obrta, promjene, kao i njegovo zatvaranje tj. upis u obrtni registar i brisanje, najčešće obavlja obrtnik sam, kao što sam upravlja strukovnom djelatnošću svog obrta. Ovisno o djelatnosti koju obavlja, obrtnici pripadaju različitim strukovnim grupacijama u svojoj komori ili drugim strukovnim udruženjima kojima dobrovoljno pristupaju radi unaprjeđenja svog poslovanja kao što su udruženje ugostitelja, frizera, proizvođača vina, i druga, putem kojih povećava svoju profesionalnost i uspješnost na tržištu.

Knjigovođa ili računovođa ne mora imati i u pravilu nema strukovna znanja koja imaju obrtnici, i zato ne mogu umjesto obrtnika pratiti njegove strukovne promjene, kao što su tehnološka unaprjeđenja u isporuci roba i usluga, ali treba imati razumijevanje za njegove specifične potrebe i postavljene ciljeve kako bi mu svojim stručnim znanjima i iskustvima pomogao da njegova porezna prijava bude kreirana u okviru njegovih realnih mogućnosti.

slobodna zanimanja

Profesionalne djelatnosti fizičkih osoba koje su po osnovi djelatnosti koju obavljaju kao svoju osnovnu djelatnost, upisane u registar obveznika poreza na dohodak i osigurane prema propisima što uređuju obvezna osiguranja, smatraju se:

• samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika, kao i druge slične djelatnosti,
• samostalna djelatnost znanstvenika, književnika, izumitelja, kao i druge slične djelatnosti,
• samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost, kao i druge slične djelatnosti,
• samostalna djelatnost novinara, umjetnika i sportaša. 

Računovodstvo slobodnih zanimanja nije posebno a niti specifično zbog poslovnih knjiga koje treba voditi, već zbog osebujne interakcije između fizičke osobe i njegovog zanimanja. Poslovne knjige su iste kao i za obrtnike, pa se za slobodna zanimanja često kaže, obrti i s obrtima izjednačenja zanimanja, ali je isprepletenost poslovnog i osobnog života kod slobodnih zanimanja mnogo snažnija i dublja i znatno dinamičnija. A upravo tu je granica za oporezive i neoporezive troškove i područje mogućnosti neprestanih istraživanja, što je za računovođu sve veći izazov.  

računovođe, revizori

Profesionalne osobe, knjigovođe, računovođe, revizori, međusobno dijele nezadovoljstvo sa stanjem u profesiji, opterećeni rokovima, čestim izmjenama zakona, sve kompliciranijim obrascima i uputama koji stižu u zadnji čas...a greške su nedopustive. S druge strane klijenti u isprepletenoj poslovnoj realnosti, traže brze i jednoznačne odgovore na svakodnevne izazove,  što knjigovođa koji se oslanja samo na računala ne može dati, a niti računovođa koji se oslanja samo na rad knjigovođe i koji zna čitati financijska izvješća.

Profesionalci u računovodstvu trebaju iskoračiti iz svojih okvira i steći razumijevanje o drugim čimbenicima u vezi s poslovnim ponašanjem kako bi znali razlikovati njihov pojedinačan utjecaj na donošenje poslovnih odluka i kako bi svoje klijente poticali da njeguju samo ona poslovna ponašanja koja pridonose njihovom ukupnom razvoju. 

Ljubica Matošević